Piše: Željka Korać
Ne umijem ni ja dovoljno dobro opisati osjećaj koji me prati danima. Osjećaj koji se prolama Crnom Gorom, a i šire. Osjećaj koji je dotakao svakog savjesnog čovjeka. A vjerujem da takvih ima mnogo. Jedno je sigurno. Taj osjećaj nije prijatan. Taj osjećaj jednostavno poražava.
Mora biti neka golema nevolja kad je crnogorska žena iz svog doma izašla na ulicu. Ovaj postupak ne izaziva samo nelagodu. Izaziva strah. Strah za goli opstanak, za hljeb...za nešto više od toga.
Kroz istoriju odnos polova se tumačio kao odnos moći. Jasno je da su žene bile taj „slabiji” pol. Ali njihova uloga je bila nesumnjivo veoma velika. Veća nego što su to muškarci priznavali, i mnogo veća nego što su i one same bile svjesne toga.
Tako majke već petnaest dana, nesvjesno, poražavaju svakog ko u njih nije vjerovao. Svakog ko je na njih zaboravio. I svagog ko ih je obmanuo. Izašle su masovno na ulice i grčevito, s osmijehom na licu i tugom u duši, bore se za ono malo, koje znači mnogo. A zar se drugačije i očekivalo od crnogorske majke ? Zar vjekovima unazad nijesu previjale svoje ranjene junake i davle poslednji dio sebe za porodicu i dom...? Jesu!
One štrajkuju glađu juče, danas i sjutra će. Ko zna i još do kada, ali očito poručuju da odustati neće, a izdržati sigurno hoće. Njihovu glad sada jedino pravda zadovoljava. A ako je pravdu u Crnoj Gori nemoguće sprovesti, onda ste vi koji kažete da majke puno traže u pravu. Ali one znaju da pravda ne stiže brzo i lako, ali vjeruju da dolazi. Vjerujem i ja.
Ono što su gospoda u Skupštini Crne Gore izglasala, Zakon o naknadama majkama sa troje i više djece, nije bila ideja majki, već ideja "velikih" političkih igrača koju su procijenili da im majčinska naklonost u tom momentu treba. Ostvarili su svoj naum. Pa su se ubrzo predomislili, valjda se naum pokazao neisplativim. Sada su otišli korak dalje. Drznuli su se da unize zakon i pred svijetom ponize Crnu Goru. Ponize majku. Uspjeli su. Većini žena ovo je bio jedini finansijski prihod. Dakle, treba li još nešto reći?
E pa gospodo, majke su vas svih ovih dana vas utopile u porazu. Opet su pokazale da su jače od svih okova kojima ih vežete. One su svih ovih dana slobodne. Onako izmučene, promrzle i neispavane, krenule su sa najjačim oružjem ka svom cilju. Krenule su s osmjehom i željom za pravdu. Smiju se istovremeno vašem porazu i sopstvenoj nesreći. Mnogima od njih fali po nekoliko zuba u vilici, ali njima nije do estetike, zub života im je odnio mnogo više. Ali su jake. Velike kao Lovćen i Njegoš. Crna Gora treba da bude ponosna MAJKA svih majki.
One su ovih dana velike crnogorske gorostase natjerale na plač. Kod nas se kaže da su suze nepristojne za muškarca. Ali ovih dana, ispred Skupštine Crne Gore, ja sam vidjela te suze. Da, sinovi, braća i muževi su plakali. Njihove dame su i na međunarodni Dan žena, umjesto ruža i romantične večere, izabrale revoluciju.
Predlažem! Koliko god da je tužno stanje našeg budžeta, majkama se njihovo obezbijediti mora. Zar se politika u Crnoj Gori vodi toliko neozbiljno da se tek tako, nonšalantno, oduzimaju zakonski usvojena prava!? I to majkama !? Ne mislim da to može tako. A svjedoci smo da vam one dozvoliti neće da bude tako.
Zaboravljate, kako samo ponosni stojite dok se intonira himna koju pjevate " Oj svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro".
A ja ću vam dodati " Oj svijetla majska zoro ne čini majkama ovo "....
Bojim se da će Vas proklinjati ne one, još gore, proklinjaće vas njihova djeca.
"Divan je osjećaj kada legneš noću u krevet i lako zaspiš, jer nema tamnih utvara da te progone zbog zlih djela. Čista savjest je od neprocjenjive vrijednosti", Dostojevski.